Kos je Hajduka ostavio u krizi, a Bijele čekaju najteži dani otkako je hrvatske lige
Eto, otiša je Oliver, iz Splita je ispraćen na zadnji vijađ uz pjesmu i pljesak, što je, kako god okrenuli, ipak za naše običaje neobično, ali za ovu priliku je takav masovni ispraćaj bio primjeren. Masovna žal izvirala je iz dubine duša, onaj osjećaj gubitka, koji će nas pratiti stalno. Oliver je bio navijač Hajduka, iskonski prijatelj „bijelih“, pogotovo „žutih“, splitskih košarkaša s kojima se družio, slavio, igrao na balun...
Život ide dalje, to je neumitno. Torcida se iskazala na originalan, njima svojstven način, s kampanela svetog Duje, možda će izvesti neki performans u Oliverovu čast na sljedećoj utakmici u Splitu, u nedjelju protiv Lokomotive. Pitanje je kakvog će navijači Hajduka biti raspoloženja poslije gostovanja „bijelih“ u Sofiji, ali će se sigurno držati one vjekovne „i kad gube i kad tuku uvijek vjerni svom Hajduku“.
Hajduka čekaju najteži dani otkako je hrvatske lige
Zato mi je žao, jako mi je žao što se usuđujem prognozirati teške dane Hajduka, vjerojatno najteže odavno, kakvi nisu doživljeni otkako je hrvatske lige. Volio bih, želio iznad svega da se prevarim u tim crnim prognozama, u stvari nadam se da se u svojim analizama varam, pa sam spreman ispričati se svima kod kojih sam ovim najavama izazvao neraspoloženje, ljutnju, stres, a to da će moji mrzitelji pojačati potenciometre ne treba sumnjati.
Hajduk u Sofiji igra presudnu utakmica sezone, jer protiv Slavije mora dokazati svoju vitalnost poslije onog teškog poraza u Gradskom vrtu. Radi se o tome da ispasti od bugarskog sastava zaista bi bilo skandalozno, dapače uvredljivo za tradiciju Hajduka. Doživljavalo se u europskoj povijesti „bijelih“ da su bivali eliminirani i od ridikuloznih protivnika, nedostojnih u odnosu na reputaciju splitskog kluba. Međutim, otkako je Michel Platini, bivši predsjednik UEFA, uveo promjene u klasifikaciji klubova i u sustav ždrijebanja, u prošle četiri sezone Hajduk je ipak s lakoćom prolazio sve kvalifikacijske prepreke i bivao zaustavljan u play offu za Europsku ligu. I pritom treba konstatirati da „bijeli“ u tim susretima apsolutno nisu imali sreće premda su u sva četiri slučaja uzvrate igrali na Poljudu i tako bili u dobroj poziciji da ostanu na europskoj sceni.
Hajduku su u bliskoj prošlosti srozali njegovu budućnost, otkako je izveden udar, brutalna smjena predsjednika Marina Brbića od strane većeg dijela članova Nadzornog odbra, onih odreda sa ZG-adresom, predvođenih Antom Šalinovićem. Oni su instalirali „vizionara“ Ivana Kosa i njegovu družbu, koja je u dvije godine, bez obzira na sjajni dojam o sustavnoj izgradnji kluba za vrhunske domete 2025., „bijele“ dovela u ovu situaciju da će možda vrlo brzo doći u pitanje funkcioniranje kluba. O da, upozoravao sam, bio dosadan onima zaslijepljenima od ljubavi prema voljenom klubu, koji su svaku, pa i najrealniju kritiku doživljavali kao udar na njihovu sreću.
Otišli su vinovnici aktualne krize Hajduka, dobro potkoženi, tek će se vidjeti posljedice njihove ostavštine, u prvom redu u odnosu na igrački kadar. Postavlja se pitanje, zašto i kako nitko od odgovornih nije ni okušao tretirati angažmane pojedinih igrača, koji su plaćani u – figurativno rečeno – u zlatu, a vraćali su mizernim igrama (Ćosić, Kvesić, Maganto, Terziev, Almeida, Šehić, Pešić, Carbonieri, Filip, Tićinović) ili su na prvi pogled ostavljali dojam pojačanja, da bi se na kraju srozali skupe prosjeke (Memolla, Gentsoglou, Lopez...). Još pogibniji su za Hajduka ispali neki enormni angažmani kao što su povratci Josipa Radoševića i Mije Caktaša, kojih se na brzinu treba riješiti, jer su preveliko opterećenje za proračun. Svojevremeno su nezadovoljni navijači prozivali upravu i arlaukali na temelju gaže, recimo, Florina Cernata, dok sada, zato jer je na snazi njihova vlada šute, ne negoduju, na propituju gdje su otišli šoldi i kako je to Hajduk u najvećem djelu rasprodavao igrače.
Sada je na vidjelo izašao nevjerojatni propust, pravi grijeh bivšeg sportskog direktora Marija Branca kad se dogodio naprasni odlazak trojice vratara: Karla Leticu nisu na vrijeme pravilno vrednovali, Ivu Grbića su pustili, Dantea Stipicu nisu htjeli zadržati...
Kopićeve čudne odluke U najtežoj situaciji je trener Željko Kopić, ali će mi i on u odnosu na neke svoje odluke isto dati adresu.
Uzmimo, taj slučaj s mladim Antom Palaversom, tako talentiranim da se svi natječu u komplimentima i ocjenama kao da se stvara novi Pirlo. Bogamu, Palaversu je bacio u vatru protiv Slavije od starta, umjesto da ga u igru uvede kasnije, tako da mladić s klupe osjeti ambijent, procijeni igru i pogotovo protivničke igrače. A onda ga nije ni poveo u Osijek. Ili ovo s Franom Tudorom, dvije utakmice u prvom planu, pa ga ne vodi u Bugarsku. A što posebno nervira, to je nekakva praksa koju su provodili i Marijan Pušnik i Joan Carrillo, nastavio Kopić, to je nastojanje da se dokaže kako su pojedini igrači tipa Pešića ili Šehića pravi izbor.
Što se tiče utakmice u Sofiji, bez obzira na nagomilane probleme kao što su neiskusni vratar Ljubić, očajne igre Borje Lopeza, izostanak ključnog igrača Nižića, uvjeren sam da će trener Kopić znati zaključati vrata „bijelih“. Ta igra je upisana u njegov DNK obzirom da je bio trener Lučkog, Zagreba, Cibalije, Slaven Belupa, odreda klubova koji su se borili da izbjegnu zonu ispadanja i kojima je glavna karta bila defanziva. U stvari to i je jedan od osnovnih problema Kopićevog poimanja, a to je napadačka igra kakvu zahtjeva klub kao što je Hajduk.
