Xtratime Community banner

1 - 4 of 4 Posts

·
Registered
Joined
·
3,270 Posts
Discussion Starter #1
Bobanova sportska karijera već je na prvi pogled raritetna, rijetki su suvremeni nogometaši koji su za svog aktivnog igranja promijenili samo tri kluba. Zapravo je Boban ozbiljno igrao samo u dva, Dinamu i Milanu, pred kraj karijere nastupao je i za španjolsku Celtu, no tek u nekoliko utakmica. Njegova dosljednost u odabiru momčadi pokazuje i njegovu karakternu dosljednost. Stoga nije čudo da su ga svi, u klubovima i reprezentaciji, prometali i oslovljali kapetanom. Kao kapetan hrvatske reprezentacije doživio je planetarnu slavu koju su mnogi vidovito predskazivali još u prvim koracima njegove karijere...
Pripremio
Nije odigrao niti nekoliko utakmica za Dinamo, a čuveni radijski komentator Ivan Tomić milijunima je kraj prijemnika objašnjavao:
- Svjedočimo potezima nogometnog bana, mladog Zvonimira Bobana!
Koliko je pokojni komentator bio u pravu i koliko je bio vidovit sredinom osamdesetih nismo uvidjeli ovih dana, kada se Bobanu priprema veličanstven oproštaj od nogometne karijere, već davno prije.
Zvonimir Boban za života je postao nogometna ikona i legenda.
Bobanova sportska karijera već je na prvi pogled raritetna, rijetku su suvremeni nogometaši koji su za svog aktivnog igranja promijenili samo tri kluba. Zapravo je Boban ozbiljno igrao samo u dva, Dinamu i Milanu, pred kraj karijere nastupao je i za španjolsku Celtu, no tek u nekoliko utakmica.
Njegova dosljednost u odabiru momčadi pokazuje i njegovu karakternu dosljednost. Stoga nije čudo da su ga svi, u klubovima i reprezentaciji, prometali i oslovljali kapetanom.
Mladić iz Imotskoga, točnije iz Bobanove drage, rođen 1968. godine već se kao dječak opredijelio za nogomet. Prve nogometne korake učinio je u Runovićima, mjestašču gdje su nogometne karijere započinjali Ivan Gudelj, Iko Buljan i Branko Tucak.
Kao nadarenog zapazili su ga u Hajduku još 1981. godine, priča kaže da su se u Hajduku razočarali zbog Bobanovih preslabih nogu.
- Zapravo je Dinamo tada nudio besplatno stanovanje meni i bratu Draženu koji je već bio u Dinamu.
U Dinamu je Boban odmah na početku dokazao svoju nadarenost, mnogi su na utakmicama pionirske momčadi Dinama vidjeli njegove sjajne igre, a zanimlivo je reći da je bio nerazdvojni tandem s Robertom Prosinečkim. Kada se cijela obitelj preselila u Zagreb istodobno se i Boban priključio seniorskoj momčadi. Sa samo 16 godina. Trener je bio tomislav Ivić. No, nije dobio pravu prigodu.
No, dolaskom Ćire Blaževića u Dinamo 1985. godine Boban je dobio priliku zaigrati i u prvenstvenoj utakmici. Te je godine odigrao i dvije prvenstvene utakmice.
No, u sljedećoj sezoni Boban je igrao redovitije, čak je i tri puta bio strijelac, protiv Budućnosti, Sutjeske i Crvene zvezde. Pogodak Crvenoj zvezdi iz slobodnog udarca i danas se prepričava.
Cijelo to vrijeme igrao je za mladu reprezentaciju Jugoslavije pod vodstvom Stevana Vilotića, a kada je Vilotića zamijenio Mirko Jozić Boban je i u reprezentaciji preuzeo glavnu ulogu.
S tom je Jozićevom vrstom osvojio i naslov svjetskog prvaka u Čileu 1987. godine, zajedno sa Štimcem, Prosinečkim, Jarnijem, Šukerom, Pavličićem... Boban je odigrao svih šest utakmica na čileanskoj svjetskoj smotri, postigao tri pogotka, zapravo četiri. Četvrti je bio onaj najvažniji, odlučujući jedanaesterac u finalu protiv Njemačke.
U sezoni 1987./1988. Boban je blistao, postigavši čak 13 pogodaka kao vezni igrač, Dinamo je i dalje vodio Ćiro.
Odličnim igrama Boban je dospio i do reprezentacije Jugoslavije, debitirao je u travnju 1988. godine u Beogradu protiv Republike Irske.
Odsluživši vojni rok u sportskoj četi Dinamo se u sezoni 1989./1990. s Dinamom borio za naslov prvaka. Prije nikad odigranog sudara sa suparnikom za prvo mjesto, nakon divljačkog i provocirajućeg ponašanja beogradskih navijača na travnjaku Maksimira došlo je do velikih nereda u kojima se tadašnja milicija obračunavala sa zagrebačkim navijačima.
Zvonimir Boban nije se ustručavao krenuti u pomoć navijačima, sukobio se i s policajem na terenu, uzvratio udarce. Dakako, nakon takvog postupka Boban je praktički postao državni neprijatelj. Kažnjen je najprije s devet mjeseci neigranja, kazna je potom preinačena na četiri. No, Boban stoga nije nastupio na Svjetskom prvenstvu u Italiji te 1990. godine.
Povrtak na teren bio je blistav, u sljedećoj 1990./1991. sezoni Boban je igrao maestralno, postigao čak 16 pogodaka, a uslijedili su i opetovani pozivi za jugoslavensku reprezentaciju. Njegov posljednji nastup za Jugoslaviju zabilježen je 27. travnja 1991. u Beogradu protiv Farskih otoka (7-0).
Nakon osvajanja drugog mjesta sa svojim Dinamom, Zvonimir Boban prešao je u Milan, koji ga je dugo, dugo pratio. Bio je to senzacionalan transfer, gazda Milana Silvio Berlusconi doslovce se zaljubio u hrvatskog nogometaša. Ipak, Bobanov put do zvijezda u Milanu nije bio nimalo lak. Naime, tadašnji zakoni nisu dopuštali da u jednoj momčadi bude više od tri stranca. Kako su u Milanu sjajno u to vrijeme igrali Van Basten, Rijkaard i Gullit, Boban je posuđen u Bari.
Ipak, zaslugom svojih odličnih partija Boban se pod hitno vratio u Milan, koji je vodio Fabio Capello. U toj prvoj sezoni Boban je odigrao dvadesetak utakmica za Milan, igrao je zapaženo u prvenstvu i kupu, ali u Kupu prvaka.
Milan je tih godina harao talijanskom ligom, 1993. godine je osvojio naslov, no poražen je u finalu Kupu prvaka protiv francuskog Olympiquea.
U sljedećoj sezoni Boban je »zacementirao« mjesto u jednoj od najboljih momčadi u povijesti svjetskog nogometa. Osvojivši i prvenstvo i talijanski kup i Kup prvaka, Boban je dokazao da je jedan od najboljih veznih igrača na svijetu. Pobjeda 4-0 u finalu Kupa prvaka protiv Barcelone, u kojoj je Boban bio jedan od najboljih igrača, spada u najsvijetlije trenutke Milanove povijesti.
Milan kasnije osvaja i Superkup pobjedom protiv Arsenala, Boban je strijelac. U finalu Kupa prvaka 1995. godine s Milanom doživljava poraz u finalu Kupa prvaka, u Beču protiv Ajaxa 0-1. No, Boban je još jednom odigrao izvanrednu sezonu.
Potom se nad Bobanom navila velika opasnost, teška bolest, mononukleoza koja je mnoge igrače zauvijek udaljila s travnjaka. No, disciplinom i predanošću Boban se relativno brzo izliječio te je sudjelovao u još jednom osvajanju naslova prvaka za Milano, 1996. godine.
Zvonimir Boban tih je godina predvodio i hrvatsku reprezentaciju u kvalifikacijama za Europsko prenstvo 1996. godine. Nerijetko su njegovi pogoci bili odlučujući, a tek oporavljen od mononukleoze sjajno je igrao i za »vatrene« na samoj europskoj smotri na Otoku. Iako Milan više nije bio tako snažan, Boban je i dalje imao puno povjerenje i trenera i vlasnika kluba Berlusconija.
Kroz kvalifikacije za SP u Francuskoj 1998. godine Boban je u reprezentativnom dresu sjajio punim sjajom. Bio je to odličan nadomjestak za sve slabije rezultate Milana koji je učestao mijenjao trenere.
Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj Boban je unatoč ozljedama igrao izvanredno. No, budući da nogomet nekad zna biti suviše grub, njegova pogreška nakon vodstva protiv Francuske u polufinalu pomogla je Thuramu u izjednačenju. Boban je tada proživljavao, kako sam kaže, najtežu psihološku krizu.
Iz te se krize izvukao odličnim nastupom u dvoboju za 3. mjesto protiv Nizozemske.
U sljedećoj milanskoj sezoni Boban je opet igrao zapaženo, trener mu je bio Zaccheroni. Zvone je ponio desetku u Milanu sezone 1998./1999., a u jesen iz Udinesea kao trener Milana dolazi Albert Zaccheroni. Iako je s dotičnim trenerom bilo nesuglasica, osvojen je naslov, a Boban je bio jedan od najzaslužnijih.
Nažalost, zbog ozljede trbušnih mišića Boban je propuštao neke veoma važne utakmice hrvatske reprezentacije u kvalifikacijama za EP 2000. godine u Belgiji i Nizozemskoj. Nije ga bilo protiv Irske i Jugoslavije, mnogi u tome vide razloge neuspjeha Hrvatske u tim kvalifikacijama.
Od reprezentacije se odlučio oprostiti 1999. godine, učinio je to na pariškom stadionu »Stade France« u dvoboju protiv Francuske (0-3). Kada je Boban zamijenjen Nikom Kovačom 82.000 francuskih navijača je ustalo i pljeskalo nekoliko minuta.
Boban nastavlja igrati u Milanu, ali opet se našao u nemilosti Zacheronija protiv kojeg je sada bila i većina navijača. Naposljetku, Zaccheroni je morao otići, a momčad u kojoj su bili Maldini, Ševčenko, Rossi i Boban zauzela je tek sredinu ljestvice. Milan je preuzeo i Cesare Maldini, no bez većeg pomaka, a kada je Turčin Fatih Terim preuzeo klub Boban je odlučio promijeniti sredinu. Otišao je pred kraj karijere u Celtu iz Viga, »kako bi uz nogomet upoznao novu kulturu«. No, španjolska avantura nije dugo trajala, Boban je odlučio oprostiti se od nogometa i vratiti se u Hrvatsku. Danas je Boban običan građanin koji se »još ne nameće u raspodjeli odgovornih dužnosti«. Mnogi ipak smatraju da današnji Boban, student povijesti na Filozofskom fakultetu, i nakon nogometne karijere može imati isto tako uspješan, recimo to tako, civilan život.
 

·
Registered
Joined
·
6,386 Posts
Legend, what else is there to say.:proud: Actually there is, I wish that the scouts at Hajduk weren't so dumb:frustrat::mad::doh: and that he would have been a Hajdukovac.:moan:
 

·
Registered
Joined
·
22,802 Posts
Yeah he needs to get a set of balls and get involved in the HNS and into a position where he can use his world wide fame to improve Croatian football.

I idolized this guy while I was growing up!
 
1 - 4 of 4 Posts
Top